znanstveni radovi

Helena STUBLIĆ, Robert SAMOVOJSKA

Rad „Uvod u problematiku komodifikacije teške baštine“ napisali su Helena STUBLIĆ, predavačica na Odsjeku za informacijske i komunikacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, i samostalni istraživač Robert SAMOVOJSKA. Rad je objavljen 2018. godine u časopisu Studia ethnologica Croatica,  30: 279-294.

Autori polaze od definicije pojma teška baština koji se sve češće koristi u znanstvenom i društvenom diskursu, a odnosi se na one segmente naslijeđa neke zajednice ili društva koji često nisu prepoznati, to jest predstavljaju zanemarivani ili negirani dio prošlosti koji se ne uklapa u tkz. poželjnu afirmativnu baštinu. Autori obrazlažu pozitivne i negativne aspekte ovog koncepta, a posebice ukazuju na komodifikaciju teške baštine kao višestruko osjetljiv proces koji uključuje problematiku ekonomske održivosti, javne politike, interpretacije, prezentacije i „turističke ponude“ neželjene baštine te mnoga etička pitanja.

Berislav JANDRIĆ

Rad „Nacionalna i socijalna struktura ibeovaca iz Hrvatske na Golom otoku iz razdoblja 1949.-1952.“ Berislava JANDRIĆA, suradnika Instituta za suvremenu povijest iz Zagreba, objavljen je 1993. u Časopisu za suvremenu povijest (25/2-3: 183-202) i donosi prvi pregled strukture kažnjenih osoba na temelju arhivske građe iz fonda Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske koja je istraživačima postala dostupna 1992. godine. 

Autor ustvrđuje da se Hrvatska po broju uhićenih i kažnjenih osoba zbog prihvaćanja Rezolucije IB-a (6.953) i po broju uhićenja koje je učinila UDB-a (Uprava državne bezbednosti) Hrvatske (2.099) nalazila na drugom mjestu, odmah iza Srbije. Prema nepotpunim podacima UDB-e Hrvatske, od 1949. do 1952. na Golom otoku i Grguru bile su 92 žene iz Hrvatske od kojih se 54 deklariralo kao Hrvatice, 21 kao Srpkinje, a ostale kao pripadnice nacionalnih manjina. Po socijalnoj strukturi osuđenih najbrojniji su bili radnici, službenici i seljaci, a tek potom studenti i intelektualci, dočim je „kod žena stupanj obrazovanosti bio je usko povezan s promicanjem ‘IB-ovskih ideja’“, to jest najviše kažnjenica pripadalo je kategoriji službenica, intelektualki i studentica, uz čak 16 kućanica.

Martin PREVIŠIĆ, Milica PROKIĆ

Autori rada „Ekohistorijski aspekti proučavanja logora na Golom otoku 1949.-1956.“ su Martin PREVIŠIĆ, profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Milica PROKIĆ, suradnica na Rachel Carson Center for Environment and Society pri Sveučilištu Ludwig Maximilian u Minhenu. Rad je objavljen u časopisu EKONOMSKA- I EKOHISTORIJA 12: 186 – 196.

Rad je inovativan po tome što ne nudi analizu uobičajenih aspekata političke povijesti vezane uz logor na Golom otoku koji je nastao 1949. godine, na vrhuncu sukoba Tito –Staljin, te je funkcionirao sve do kraja 1956. godine, a kroz njega je prošlo oko 13 000 logoraša. Ekohistorijski pristup, naslanjajući se na slična nastojanja u bogatoj historiografiji Gulaga, fokusira se na posljedice koje je funkcioniranje logora imalo na sam otok. Težak fizički rad tisuća kažnjenika, kao i proizvodni procesi koji su bili instalirani na Golom otoku, temeljito su mijenjali sam golootočki okoliš. Kamenu pustinju pretvarali su u pravo malo naselje; doslovno goli otok je pošumljen, itd. Na taj način temu prisilnog rada autori analiziraju u širem geografskom, političkom, ideološkom i ekohistorijskom znanstvenom i stručnom kontekstu.

Katažina Tačinjska

Rad Katažine Tačinjske, trenutno suradnice Sveučilišta u (Poljska) „Diskurs o logoru Goli otok – ženska perspektiva“ objavljen je u online Časopisu za studije književnosti, roda i kulture Knjiženstvo 2014. godine. 

Autorica tumači kako su ženska svjedočenja bila isključena iz područja historije i književnosti prema dvama kriterijima: na temelju tabuizacije problematike logora Goli otok s jedne strane, i na temelju dominacije muške naracije s druge. Situacija podređenosti, a zapravo nepostojanja ženskih sjećanja u glavnom toku trajala je do trenutka kada se za logorsko žensko iskustvo zainteresirao Danilo Kiš. Na njegovu inicijativu 1989. godine nastala je dokumentarna serija Goli život. On je također potaknuo Ženi Lebl da napiše svoju životnu povijest. Njezin tekst je prvo objavljeno žensko svjedočanstvo iz logora (Ljubičica bela. Vic dug dve i po godine, 1990). Suvremena istraživanja orijentirana na žensko iskustvo pokazuju da je jedna druga zatvorenica, Milka Žicina, napisala svoja sjećanja već sedamdesetih godina, ali je u strahu od represije skrivala rukopis. Tekstovi su poslije smrti autorice prvi put objavljeni u časopisima Dnevnik 1993. i Letopis Matice srpske (odlomci) 1998. godine.

Renata Jambrešić Kirin

Rad Renate Jambrešić Kirin “Šalje Tito svoje na ljetovanje” (iz knjige Dom i svijet, 2008), donosi rezultate dugogodišnjeg istraživanja arhivske građe i rijetkih egodokumenata koje su ostavile političke zatvorenice o iskustvu svog zatočeništva na Golom otoku i sv Grguru od 1949. do 1956. godine.

Renata Jambrešić Kirin

Rad Renate Jambrešić Kirin “Izdajice su uvijek ženskog roda: Političke zatvorenice u archipelago Goli” (Up & Underground, proljeće 2010: 231-242) 

U radu se opisuju specifičnosti tretmana ženskih političkih zatvorenica u logorima na Golom otoku (1951-1952) i Grguru (1950-1951; 1953-1956) uzimajući u obzir razloge uhićenja, pritiske i ucjene u istražnom zatvoru, metode fizičke i psihičke torture, podjelu kažnjenica u antagonističke skupine, kao i učinak okrutnih represivnih mjera „preodgoja“ na njihov daljnji (obiteljski) život i karijeru, to jest na „zavjet šutnje“ koje su poštovale sve do 1990-ih. Autorica smatra da su umjesto velikih montiranih procesa tog doba (Prag, Budimpešta, Bukurešt) – u istražnim zatvorima UDB-e inscenirani mikro procesi u kojima se miješala žestina predratnih frakcionaških partijskih obračuna, bešćutni  karijerizam i borba za resurse i moć s patrijarhalnim mentalitetom, mizoginijom, šovinizmom, pa čak i antisemitizmom. Zabilježena iskustva političkih zatvorenica (Ženi Lebl, Eve Grlić, Miljuše Jovanović, Milke Žicine i dr.) svjedoče o bolnim protuslovljima postrevolucionarne ideologije koja je stubokom mijenjala institucije, ali ne i ponašanje i svijest ljudi.

Rad je objavljen na hrvatskom jeziku.

Renata Jambrešić Kirin

Rad Renate Jambrešić Kirin “Yugoslav Women Intellectuals: From a Party Cell to a Prison Cell” (History of Communism in Europe 5 (2014): 36-53) donosi rezultate dugogodišnjeg istraživanja arhivske građe i rijetkih egodokumenata koje su ostavile političke zatvorenice o iskustvu svog zatočeništva na Golom otoku i sv Grguru od 1949. do 1956. godine.

Socijalistički društveni okvir ženama na ljevici je otvorio niz mogućnosti za uspješnu profesionalnu i političku karijeru. Međutim, sudar revolucionarnih i tradicijskih vrijednosti proizvodio je različite antagonizme i kompromise te „konfliktne komplementarnosti“ starog i novog društva, procjepe koji su izašli na površinu tijekom raskola Tito-Staljin između 1948. i 1956. godine. U partijskim su čistkama posebice stradale lijeve intelektualke, predratne komunistkinje, koje nisu zadovoljavale kriterij klasne podobnosti i/ili su odbile podrediti svoj osobni integritet načelima partijnosti, bespogovorne lojalnosti i subordiniranosti partijskom vrhu. Netrpeljivost prema tim ženama, „izdajicama Partije“, manifestirala se simboličkim i fizičkim nasiljem te „ceremonijama degradacije“ u radnim „logorima za preodgoj“ (Ramski rit, Zabela, Goli otok, sv. Grgur, Stolac). Na temelju životnih povijesti i egodokumenata pet žena – Miljuše Jovanović (1917-1991), Marije-Vice Balen (1910-1984), Eve Grlić (1920-2008), Dragice Srzentić-Vitolović (1912-2015) i Ženi Lebl (1927-2009) autorica detektira izvore partijskih paternalističkih i antifeminističkih stavova:  a) politički strah od  ambicioznih žena, „kvalitetnih kadrova“, b) ideološki strah od čuvarica tradicijskih i religijskih uporišta kolektivnog  identiteta i c) kulturno nepovjerenje prema ženama koje s lakoćom prelaze  obiteljske, etničke, socijalne i teritorijalne granice.

Rad je objavljen na engleskom jeziku.