Radionica antropologinje Renate Jambrešić Kirin

 

Radionica je ukazala na rodne aspekte pamćenja nasilnog nasljeđa te na patrijarhalne i epske obrasce pripovijedanja nacionalne povijesti kao glavni razlog zanemarivanja, prešućivanja i negiranja važnosti ženskog iskustva. Tradicijom ovjereni obrasci „znakovite šutnje“ i neverbalne komunikacije ženske traume, često povezane s iskustvom seksualnog nasilja, najčešći su oblik orodnjenog prijenosa „teške prošlosti“ između generacija. Kao što pokazuju brojna istraživanja prijenosa traume holokausta kod druge generacije preživjelih, premda ne postoje jednoobrazni odgovori na nju, većina potomaka sa svojim roditeljima dijeli osjećaje nesigurnosti, straha, tjeskobe, gubitka kontrole nad vlastitim životom i nepovjerenja u instance moći. No isto tako dokazano je da se osim traumatskih doživljaja na potomke prenose i strategije otpora i žudnja za boljim životom. To je i nit vodilja njenih istraživanja povijesti žena u Hrvatskoj u XX. stoljeću u kojima slijedi povjesničarku Michelle Perrot i njenu misao da je uloga svake (nacionalne i regionalne) povijesti žena da „pokušava prikazati borbu žena da postoje s punim pravima, jednake muškarcima, borbu koja se mora voditi i danas“.

 

Radionica je održana u Centru za podršku i razvoj civilnog društva „Delfin“, Pakrac 11.09.2020.